Upravljanje krizom, dva primjera u regiji

Svaka kriza izvuče iz nas ono najbolje i najgore, a demokraciju u društvu stavi na testiranje.

Zanimljivo je pratiti upravljanje krizom u Hrvatskoj i Srbiji, kao dva oprečna načina.

Z hrvatskoj, imamo nacionalni krizni stožer koji je nadležan za sve. Sve njegove odluke su trenutno ozvršne i provode se bez izuzetaka. Promjenama zakona u prošli petak ( u zadnji tren) su svi županijski i ini krizni stožeri stavljeni u hijerarhijski odnost i natjerani na subordinaciju. Stvoren je klasičan zapovjedni lanac koji mora provoditi odluke nacionalnog stožera.

Članovi nacionalnog stožera su odabrani sukladno krizi, ministar unutarnjih poslova, koji je to po službenoj dužnisti, ministar zdravstva, ravnateljica zarazne bolnice i ravnatelj zavoda za javno zdravstvo. To su pozicije koje moraju biti u kriznom stožeru. Naša sreća je da se u ovom trenutku na tim pozicijama nalaze ljudi koji su stručni i znaju svoj posao.

Očito da imaju plan, i razrađene korake za nekoliko scenarija, uključivo i onaj slavni worst case. Najvljuju buće korake i događaje koji će ih trigerirat, te redovito i jasno komuniciraju s javnošću. Svako obraćanje se događa bez papira i pripremljenih govora, govore iz glave.

Takav pristup ulijeva povjerenje kod građana, a naročito onaj dio ponavljanja, kad se uvijek ponavljaju iste stvari bez greške. svaka pogreška u ponavljanju može ukazivat na neko muljanje.

Postupim pooštravanjem osvojih odluka, ljudi su dovedeni u status kuhane žabe ( žaba u hladnoj vodi se lagano zagrijava i posatje skuhana, a kad je se stavu u vrću vodu, ona iskoči) i uvjetno rečeno, laganog privakivanju na velika ograničenja u našem životu.

Možemo reći da struka vodi krizu, a političari je samo slijede. i Milanović i Plenković se pojavljuju u znak podrške i apeliraju na slušanje stožera.

Odluke se provode trenutno i bez milosti. Na natpise, o bahaatom ponašanju sisačko -moslavačkog župana i njegovog sina, dogradonačelnika Gline, koji je šef kriznog stožera Gline, reagiralo se trenutnom smjenom sina sa svih pouicija i prijavama svih nazočnih spornom događaju. To je šok za lokalnu vlast, jer su oni do sad bili nnedodirljivi i zakoni se nisu odnosili na njih.

Jednako je prošla i ravateljica Daruvarskih Toplica.

Naprosto, odluke se moraju provoditi i nema milosti.

Dodatni izazov je i zagrebački zemljotres, koji je nova kriza u postojećoj krizi. Tu je Bandić pokušao ubaciti se u igru i preuzet kontrolu, ali je to riješeno kroz jedno dopodne.

Prema pravilima struke, glavnije nacionalni krizni stošer, iza njega gradski krizni stošer, a gradonačelnik bi trebao biti u zapećku, kao i premijer.

To naravno ne odgovara Bandiću koji bi pokupio političke pone za buduće izbore. Međutim, nema mogućnosti ni on, ali niti njegov ured za krizne situacije. A to je ona napomena u zadnji čas, jer da nije izmjenje taj zakon, gradsku ured za krizne situacije bi omao značajan prostor za samostalno djelovanje. U tom slučaju bi bio značajan kaos u gradu, u kojem bi Bandić caraovao.

U ovom trenutku Bandić se iživljava na Holdingu, očekujući od njihovih djelatnika planove za 21-22 godinu. Čak zahtjeva i košnju travnjaka čim otopli, a protivio se i zatvaranju vrtnog centra Zrinjevca.

Drugi primjer vođenja krize je Srbija.

Krizu vodi Vučić. on donosi odluke, on se obraća javnosti i izvodi vojsku s dugim cjevima na ulice.

Klasično političko vođenje krize. Nema liječnika, nema sigurnosnih stručnjaka.

Odmah se uvodi policijski sat, ali se ne zatvaraju kafići i restorani. Vojska s dugim cjevima čuva bolnice. Od koga?

Svu pomoć koju dobivaju iz inozemstva ide u ministarstvo obrane, liječnici iz Kine koji dolaze pomoći primaju u ministarstvu obrane, a ne u ministarstvu zdravstva.

Vučić danas javlja da će se proširiti testiranje. Zašto? na osnovu čega? Što je okinulo tu akciju?

To su sve arbitrarne odluke političara, i ne ulijevaju povjerenje.

Policijski sat i vojska na ulicama je klasično prosipanje sile, bez nekog učinka. Dok kafići i restorani i dalje ostaju otvoreni. Potpomože se širenje virusa.

Nema nikakve osnove za povjerenje institucije države.

Da je u prilici, Bandić bi na potpuno identičan način vodio krzu u ZG zbog potresa. On bi delao, naslikavao se, skupljao imena i govorio ljudima da mu se jave, a sistemskog rješenja ne bi bilo.

Da li možemo reći da hrvatska demokracija ima budućnost, kao i srbijanska diktatura.

Još jednu sitnicu je ova kombinacija kriza iznijela na vidjelo.

Odluku, prvenstveno Andrije Hebranga, Tuđmanovog ministra zdravstva i svih HDZ-ovih liječnika, a onda i svih ostalih, o odustajanju od gradnje Sveučilišne bolnice u Blatu, i orjentacija na dokradnjui rekonstrukciju postojećih bolnica.

Prije zemljotresa se pokazalo da smo nova bolnica u Dubravi, koju je gradila JNA za svoje potrebe '80-ih, je upotrebljiva za korištenje u ovoj pandemiji, jer ima širok kolni pristup, heliodrom i suvremeni bolnički trakt. Jedino smo u međuvremenu uspjeli sje... nešto u ventilacijskom sustavu, pa se radi i šatorski odjel.

Nakon potresa, zbog ozbiljnih oštećenja tih starih bolnica, sustav je ostao bez još 100+ bolničkih postelja u ovom trenutku.

Pandemija je pokazala svu nefunkcionalnost, a zemljotres i građevinsku nekvalitetu građevina.

Možda će netko iz ovoga nešto i naučiti. I bit na poziciji odlučivanja.